Učitavam...

Bez zdravstvenog osiguranja u vrijeme pandemije

“Sve ovo što radimo, radimo uz veliki rizik. Nemamo ni rukavice, ni maske. Ne smijemo ni dirati više ništa ovdje, a godinama skupljamo željezo i jedino tako zaradimo da prehranimo porodicu”, kaže Mišo Uzeinović iz Banjaluke za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Prema njegovim riječima, romska populacija u Bosni i Hercegovini (BiH) je zaboravljena, naročito u vrijeme pandemije korona virusa.

“Naravno da se bojimo i da nas je strah, ali to nikoga izgleda nije briga”, tvrdi Mišo.

Kako navodi Dervo Sejdić, predsjedavajući Odbora za Rome pri Vijeću ministara BiH, mnoge romske porodice žive u siromaštvu, preživljavajući uglavnom od skupljanja i prodaje sekundarnih sirovina.

“To nije bilo moguće tokom početka pandemije, dok su važile restriktivne mjere i pijace u BiH bile zatvorene”, navodi Sejdić, dodajući kako veliki problem, u vrijeme pandemije korona virusa, predstavlja i nedostatak radnih mjesta.

“To je još jedan vid diskriminacije o kojoj se danas u BiH malo priča. Više od 30 posto zaposlenih Roma i to onih koji su radili u javnom sektoru u ovoj državi, danas je na ulici. Moram da kažem da su njima prvo podijeljeni otkazi, te da je neznatan broj onih koji su ostali na poslu, uglavnom u komunalnim preduzećima”, ističe Sejdić.

Specijalni izvještaj o položaju Roma u Bosni i Hercegovini koji je pripremila Institucija Ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine, uz podršku OSCE-ovog Ureda za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) i Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini iz 2013. godine, pokazao je da na teritoriji BiH živi oko 50.000 Roma.

Najveći broj nije upisan u matične knjige ili nemaju lične dokumente, što ih sprečava u ostvarivanju većine prava.

Mnogi od njih nemaju ni zdravstveno osiguranje, pa je pitanje liječenja ali i odlaska kod doktora, za ovu populaciju izazov.

Iako zvaničnih podataka o eventualnom broju oboljelih Roma od korona virusa nema, u BiH od početka pandemije u romskim naseljima nije bilo ni testiranja.

“Ono što je, možda, i najveći problem je što mnogi stanovnici ovih naselja nemaju zdravstveno osiguranje, pa i da se razbole – vjerujem da bi pomoć ljekara rijetko potražili. Postoje doktori, uglavnom, porodične medicine, koji dobrovoljno pomognu romskoj populaciji i bez zdravstvene knjižice, ali vjera u zdravstveni sistem među Romima je odavno izgubljena. Jednostavno, prepušteni su sami sebi”, kaže za RSE Dervo Sejdić, predsjedavajući Odbora za Rome pri Vijeću ministara BiH.

Asmir Husić iz organizacije “Aksiom” iz Distrikta Brčko smatra da Romi nisu morali držati fizičku distancu u svojim zajednicama, jer žive u nekoj vrsti izolacije.

“Naselja u kojima žive Romi, uglavnom, su izolovana od ostale populacije i obično se nalaze na periferijama gradova, pa samim tim Romi nemaju mnogo kontakta sa ostalim stanovnišvom”, tvrdi Husić za RSE.

Savez roma BiH, krajem marta ove godine, uputio je Vijeću ministara BiH inicijativu da se iz Fonda, odnosno grantova za zdravstvenu zaštitu Roma, u visini od 150.000 eura, izvrši hitna intervencija u nabavci dezinfekcionih i higijenskih sredstava.

Savez roma BiH, krajem marta ove godine, uputio je Vijeću ministara BiH inicijativu da se iz Fonda, odnosno grantova za zdravstvenu zaštitu Roma, u visini od 150.000 eura, izvrši hitna intervencija u nabavci dezinfekcionih i higijenskih sredstava.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *