Husein Isić rođen je u teslićkom selu Hrankovići, a 1980. godine je otišao u Švicarsku, gdje je i proveo svoj radni vijek. Njegova supruga Šuhreta je rodom od Prnjavora, iz sela Lišnja. Vjenčali su se 1973. godine i dobili tri kćerke i sina, od kojih danas imaju 24 unučadi.
Posebni su Bajrami i u Švicarskoj, ali najposebniji su ovdje, u Tesliću, počinje Isić svoju priču.
Pripreme uoči Kurban bajrama su bile obavezne.
„Bilo je gužva za kupanje uoči Bajrama, nije bilo vode, roditelji su, a posebno mati je to pripremala, uoči svakog Bajrama se moralo okupati, pripremiti“, nastavlja on.
Šuhreta Isić, zvana Šuhra, porijeklom je iz Prnjavora. Sa Huseinom je upoznala jetrva, inače rodica i komšinica iz Prnjavora. Udavši se za Huseina i došavši u novi kraj, odmah je shvatila da su običaji drugačiji te da će se trebati prilagoditi. Ali ono posebno iz svoga djetinjstva, prenijela je i na vlastitu porodicu.
„Kod nas je drugačiji Bajram negoli ovdje. Kod nas djeca kad osvane Bajram, idu i ljube starije osobe u ruku, a oni daju para djeci. I tako da se mi radujemo Bajramu, a ovdje nije takav običaj. Ali, kad sam počela rađati djecu, mi smo tako i sa svojom djecom, ali i s drugom koja nam dođu. To je bilo svima začudo, mi tako i dan-danas“, kaže Šuhreta Isić.
Domaćinski odnos je Husein upamtio od oca. I toga se i sam drži. I danas.
„Moj otac rahmetli je znao stajati ovdje na sokaku i ljude za ruke vući na ručak, kahvu, to su žene na dan prije pripremale“, priča on o starim vremenima.
I sada se sjeća svog prvog kurbana.
„U mojoj porodici se većinom klao hajvan, zato što je nas bilo više. Međutim, jedne godine, i to će biti ta 1980. kada sam otišao u Švicarsku, ja sam ovdje zaklao osam ovnova. Tada nam je i brat jedan bio u bolnici pa smo to uradili i povodom njegove bolesti, htjeli smo da to sve obavimo u avliji. I to je bio moj prvi kurban“, kaže Isić.