Učitavam...

Kako je Novalićeva Vlada pogodovala privatnoj firmi iz Posušja u neviđenoj pljački državnih resursa

Milenko Bašić, vlasnik kompanije Lager d.o.o. iz Posušja, iako je izvan granica BiH uživao status jednog od najmoćnijih biznismena, široj javnosti u našoj zemlji uglavnom je bio nepoznat do juna ove godine. Tada je kao drugoosumnjičeni u aferi vjetroelektrana, a na osnovu raspisane Interpolove potjernice zbog davanja mita za dobijanje posla, uhapšen u Mostaru.

U ovoj aferi prethodno je zbog korupcije uhapšeno 13 osumnjičenih u Hrvatskoj, među njima i Josipa Rimac, bivša gradonačelnica Knina i smijenjena državna sekretarka Ministarstva uprave Republike Hrvatske.

Podsjećamo, u okviru kompanije Lager iz Posušja posluje i kompanija C.E.M.P., koju je Bašić 2012. kupio od austrijskog vlasnika. Upravo je kompanija C.E.M.P. bila investitor u spornu Vjetroelektranu Krš-Padene, u koju je uložila 1,8 milijardi kuna.

Sam Bašić se povezuje s mnogim ratnim i poslijeratnim korupcijskim aferama i nelegalnim poslovima koje je dogovarao pod zaštitom najviših zvaničnika HDZ-a Hrvatske i BiH. Posebno mu je bio naklonjen Ljubo Ćesić Rojs, ratni pomoćnik ministra obrane RH Gojka Šuška. Hrvatski mediji su ranije objavljivali da je Bašić decenijama falsifikovao ugovore, davao mito i trgovao utjecajem, i to ne samo na području Hercegovine i Bosanske Krajine, već i u Republici Hrvatskoj.

Milenko Bašić je trenutno u BiH i nedostupan je hrvatskim istražiteljima, ali je zato itekako dostupan bosanskohercegovačkim za, prema saznanjima Inforadara i dokumentima do kojih smo došli, puno veće koruptivne radnje na domaćem terenu.

Inače, kompanija Lager d.o.o. Posušje osnovana je 1987. i na svojoj internetskoj stranici se predstavja kao tvrtka koja zastupa, distribuira i prodaje građevinske strojeve i rezervne dijelove, te servisira strojeve i postrojenja građevinske opreme. To je dio hercegovačkog PR-a, međutim, o onom puno unosnijem bosanskom – niti riječi.

A sve je počelo da curi u javnost nakon što se 2017. godine na društvenim mrežama se pojavio snimak ekocida, uništene rijeke i vodopada Blihe na području općine Sanski Most. Ta rijeka je postala odlagalište velike količine jalovine, a mještani su locirali zagađivača koji je preko noći dobio koncesiju za eksploataciju mrkog uglja na površinskom kopu Zlauša, u blizini Kamengrada, koji pripada općini Sanski Most. Riječ je upravo o Lageru d.o.o. iz Posušja. Lokalne vlasti ništa nisu preduzimale, iako su kao odlagališta korišteni i privatni posjedi uz ovu rijeku.

Tadašnji resorni ministar u Vladu USK Samir Sedić je slavodobitno izjavljivao kako je koncesija Lageru dodjeljena uz pretplatu, iako nije bilo nikakvog pravnog osnova. U stvarnosti, Lageru je skoro pa poklonjeno čak 1.068 hektara površine na kojoj je kop Rudnika mrkog uglja, i to po mizernoj cijeni od 24.000 KM godišnje, iako realna cijena iznisi oko tri miliona KM i odnosi se na ostale koncesionare. I to bez uračunate vrijednosti za iskopane količine uglja. To znači da ostali koncesionari u USK moraju da po metru kvadratnom da plaćaju 30 puta veću taksu za korištenje državnog zemljišta.

U javnosti se prvi oglasio ugledni krajiški biznismen i koncesionar Halil Bajramović, koji je za Inforadar kaže da je za davanje koncesije Lageru d.o.o. kreiran potpuno novi zakon koji je pogodovao ovoj kompaniji.

„To je zakon kojim je Ministarstvo privrede USK i Komisija za koncesije pogodovala i dovela firmu iz Posušja ‘Lager d.o.o’ kako bi izvlačila naš jedini resurs rude mrkog uglja u Sanskom Mostu, i to u vrijednosti 18 milijardi KM! Nažalost, građani USK od toga nemaju ništa, odnosno toliko je naknada za koncesiju mrkog uglja smanjena njihovim odlukama u zadnje dvije godine da smo jedina destinacija u svijetu u kojoj je koncesija za mrki ugalj višestruko manja nego na obični kameni nasip jalovinu na kojoj leži cijeli kanton. Znači, u korist grupe ljudi iz Posušja (bliskih HDZ-u, op.a.) i nekoliko političara SDA iz Sanskog Mosta, doslovno su oteta sva prava od Rudnika mrkog uglja Sanski most d.d., znači poduzeća koje je ta prava sticalo 50 godina, te ista prenešena, odnosno oteta pod veoma povoljnijim uvjetima i na kriminalan način na firmu Lager d.o.o.“, svjedoči Bajramović za Inforadar.

U prilog Bajramovićevim riječima objavljujemo i Odluku o izmjenama i dopunama dokumenta o politici dodjele koncesija na području USK, iz Službenog glasnika USK pod brojem: 10, od 25. decembra 2015. godine.

To znači da je za eksploataciju kamena predviđena jednokratna naknada 2.000 KM po hektaru, a za mrki ugalj ta ista naknada je deset puta manja i iznosi 200 KM po hektaru. I tu nije kraj apsurda. Za eksploataciju kamena predviđena godišnja naknada za korištenje državnog zemljišta preko 10 hektara za kamen je 3.000 KM po hektaru, a za mrki ugalj ta ista naknada se obračunava 130 KM po hektaru.

Poređenja radi, za jedan m3 običnog kamena krečnjaka ili dolomita, čija je cijena na tržištu oznosila od 5 do 10 KM, naknada za koncesiju iznosi 0,80 KM. Ova cijena potpuno je identična kao i za tonu mrkog uglja gdje je koncesiona naknada takođe 0,80 KM po toni, a na tržištu se prodaje minimalo po 150 KM.

Paralelno s krajiškom sitnošićarskom politikom sa SDA pozadinom, 19. maja 2016. godine Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije, a pozivajući se na rješenja kantonalnog Ministarstva privrede USK i Komisije za koncesije te Odluke Općinskog vijeća Sanski Most, donosi akt o prenosu svih odobrenja i dozvola sa firme Kamengrad d.d na firmu Lager d.o.o. Posušje.

Paralelno s krajiškom sitnošićarskom politikom sa SDA pozadinom, 19. maja 2016. godine Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije, a pozivajući se na rješenja kantonalnog Ministarstva privrede USK i Komisije za koncesije te Odluke Općinskog vijeća Sanski Most, donosi akt o prenosu svih odobrenja i dozvola sa firme Kamengrad d.d na firmu Lager d.o.o. Posušje.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *