Učitavam...

Zagreb opet pogoršao odnose sa Sarajevom: “Ovo je bio bezobrazluk kakav se ne pamti”

Odavno neki politički posjet Zagrebu nije izazvao toliko bure, uzbuđenja, dijametralno različitih komentara i kontroverzi kao nedavni dolazak srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika, ali u svojstvu “lidera Srba”, navodi se u analizi Jutarnjeg lista.

U Sarajevu su iskočili iz kože zbog toga, u Beogradu i Banjoj Luci su zadovoljni (pogotovo) i zbog bijesa Sarajeva, a pozivanje Milorada Dodika, s obzirom na njegovu politiku i političko ponašanje, može se ocijeniti kao jedan u nizu nespretnih “pucanja u nogu” Hrvatske kada je u pitanju BiH – zemlje čiji je opstanak i funkcioniranje te ulazak u NATO i EU od strateške i životne važnosti upravo za Hrvatsku. Sarajevska politologinja Ivana Marić upozorava kako bi Zoran Milanović kao predsjednik države morao znati da u BiH ne postoje službeni predstavnici naroda pa je tako Dodika mogao “primiti kao pojedinca, kao predsjednika SNSD-a ili kao člana Predsjedništva BiH, ali ne i kao predstavnika srpskog naroda jer to u BiH ne postoji”.

Ljudsko licemjerje

Sociolog Ivan Markešić je izravan i po njemu je Milanovićev poziv Dodiku “bezobrazluk kakav se ne pamti već dulje vrijeme”. ​Profesor Markešić upozorava da Dodik današnju Hrvatsku optužuje za ustaški zločin u Jasenovcu, sve čini da podijeli BiH te da Republiku Srpsku pripoji Srbiji.

“S druge strane, Plenkovićevo trabunjanje o čuvanju nekoliko hrvatskih kuća na trasi buduće autoceste kroz RS izraz je besramnog ljudskog licemjerja prema bosanskim Hrvatima. K tomu, i Milanović i Plenković zaboravljaju da ono Hrvata što je još preostalo u BiH žive izmiješani s Bošnjacima. Ovakvom njihovom politikom i njih će oni uskoro ‘humano’ preseliti na istočnohercegovačke gudure ili negdje po bespućima hrvatskih krajeva pod posebnom državnom skrbi kako bi naselili mjesta s kojih su otišli – milom ili silom (svejedno) – hrvatski Srbi. Također, u preseljavanju bosanskih Hrvata s područja većinski naseljenih Bošnjacima i Milanović i Plenković naći će sugovornike kod bošnjačkih političara”, kaže nam Markešić.

Podsjetimo da je punih 15 godina, dok su predsjednici bili Stipe Mesić pa Ivo Josipović, Hrvatska držala distancu prema Dodiku i pokušavala održavati dobre veze s probosanskim političarima. A onda je došla Kolinda Grabar-Kitarović. U ljeto 2016. na Pantovčaku su pripremali novu političku platformu prema BiH. U osnovi, inicijativa koju je pokrenula tadašnja predsjednica sadržavala je dva aspekta: jačanje položaja Hrvata u BiH, a zauzvrat je Hrvatska trebala pomoći susjednoj državi u izlasku iz međunarodne izolacije i ubrzanju puta prema EU. Sve je, međutim, zamrlo zbog pada Vlade Tima Oreškovića i predizborne kampanje.

Još ranije Grabar-Kitarović je, odmah nakon stupanja na predsjednički položaj, izazvala burna negodovanja kada je za BiH najavila da će tražiti nadogradnju Daytonskog mirovnog ugovora, kao i da zahtijeva jednakopravnost hrvatskog naroda u BiH, jer je ugrožen.

Uostalom, i u Deklaraciji Hrvatskog sabora o položaju Hrvata u BiH iz 2018. godine nalazi se teza kako se nakon 2000-e Hrvate marginalizira “uz donošenje protuustavnih zakona, što je za posljedicu imalo političku i ekonomsko-socijalnu marginalizaciju hrvatskog naroda”. Markešić ipak na ovaj posjet gleda i u svjetlu toga da ovo “nije ovo prvi put da hrvatske političke elite na čelu s predsjednikom RH žrtvuju bosanske Hrvate u svrhu rješavanja srpskoga pitanja u Hrvatskoj”.

Učinio je to, kaže Markešić, svojedobno Franjo Tuđman i prihvatio kao svršen i za Hrvatsku dobar ratni “posao” progon više od 150.000 Hrvata katolika s područja današnje Republike Srpske.

“Umjesto da rade na povratku Hrvata u Bosnu, na područja RS-a, i današnje političke elite na čelu sa Milanovićem i Plenkovićem čine isto natječući se tko će biti veći ‘Tuđman’. Oni danas primaju čovjeka koji bez trunke srama i obraza, bez trunke kajanja i traženja oprosta za zločine koje su nad bosanskim Hrvatima počinili najvećim dijelom oni u čije je ime i došao Zagreb – takva je službena objava. Zapravo, oni ovim posjetom zakucavaju posljednji čavao u sanduk nade da se i mrtvi bosanski – krajiški i posavski – Hrvati imaju gdje vratiti i biti dostojanstveno pokopani”, ističe Markešić.

Namjera podjele BiH

Razumije se da su bošnjački političari redovito i žestoko reagirali na odluke iz Zagreba, nerijetko populistički optužujući Hrvatsku da želi raspad BiH, što sada (za razliku od možda nekih ranijih godina) nije nikako agenda hrvatske politike. No, Ivana Marić će pritom odbaciti česte teze iz bosanskih medija i političkih krugova kako u hrvatskoj politici postoji namjera podjele BiH, “jer da Hrvatska ima tako velik utjecaj na unutarnja pitanja BiH, valjda bi do sada uspjela nametnuti određene promjene na kojima inzistira HDZ BiH”.

Ona smatra da je “suludo pomišljati da bi Hrvatska podržala Dodika u bilo kakvim planovima za rasturanje BiH. To niti hoće niti može. Drugo je pitanje bi li Dodiku to odgovaralo, ali isto tako i Čoviću. Mislite da bi Dodiku odgovaralo da se RS osamostali i postane pokrajina u Srbiji”, pita se Marić i nastavlja: “Mislite da bi Dodiku odgovaralo da bude pod direktnom vlašću Vučića i da on ne bude taj koji odlučuje o svim političkim i novčanim tokovima? Zar mislite da bi Čoviću odgovarao sličan scenarij, da se zapadna Hercegovina izdvoji iz BiH i priključi Hrvatskoj, članici EU u kojoj se pravna država i borba protiv korupcije poštuje u znatno većoj mjeri nego što je to slučaj u BiH? Naravno da im to ne bi odgovaralo, ali ono što im odgovara jest lažna nada koju ovakvom pričom daju svojim sljedbenicima i na osnovi koje se na vlasti održavaju već drugu deceniju”, smatra Ivana Marić.

Ivan Markešić slično razmišlja: “Bit će to vrijeme u međusobnom natezanju u donošenju rješenja. Razlog: trenutno stanje u BiH odgovora svima – svi su ugroženi od svih. I od toga svi profitiraju – ostaju na vlasti. Logika straha od drugoga i drukčijeg, posebno straha od muslimana, muslimanskih migranata.”

Ivan Markešić slično razmišlja: “Bit će to vrijeme u međusobnom natezanju u donošenju rješenja. Razlog: trenutno stanje u BiH odgovora svima – svi su ugroženi od svih. I od toga svi profitiraju – ostaju na vlasti. Logika straha od drugoga i drukčijeg, posebno straha od muslimana, muslimanskih migranata.”

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *